Muzej izlaže inovaciju i proboj umjetničke slike

Inovacija i proboj ključ su opstanka i razvoja muzeja, a stupanj inovativnosti i prihvaćanja ideje od strane ljudi određuje učinak i uspjeh cijelog muzejskog postava. Ako muzej želi zadržati publiku i privući njezinu pozornost, mora stalno inovirati kako bi zadovoljio estetske potrebe i potrebe publike za znanjem. Muzeji moraju pratiti vrijeme prilikom izlaganja, napustiti zastarjele koncepte koji ne zadovoljavaju stvarne potrebe ljudi, probiti se kroz tradicionalni način izlaganja, koristiti organsku kombinaciju svjetla, boja, oblika i primjeraka kulturnih relikvija te koristiti šarena izložbena sredstva i višeslojni izložbeni sadržaj. Stvoriti "lijep" prostor i atmosferu koja će ljude zadržati i zadovoljiti potrebe različitih skupina publike.

1. Tijekom izložbe mora se osigurati jedinstvo izložbenog prostora i izložaka. Prilikom uređenja izložbe, muzej mora obratiti pozornost na sklad i jedinstvo izložbenog prostora i izložaka, a prilikom postavljanja izložaka mora imati razuman osjećaj za prostor, a ne nasumične ukrase, koji će samo smanjiti ocjenu izložbe. Postavljeni izložci moraju biti u vidokrugu publike, a gustoća i visina trebaju biti razumne, kako bi se izbjegao estetski zamor i istinski osigurala sklad i jedinstvo prostora i izložaka.

2. Dizajn rasvjete mora biti usklađen s bojom izložaka. U dizajnu muzejskih izložbi, usklađivanje boja rasvjete i izložaka je vrlo važno, jer ako se razlika u svjetlu i boji ne riješi dobro, lako je negativno utjecati na dojam izložbe. Rasvjeta ne samo da može omogućiti publici da bolje vidi izloške, već, što je još važnije, prikazati učinak umjetnosti, proizvesti bolje vizualne efekte i dati ljudima vizualni dojam. Neki kulturni artefakti koji izgledaju vrlo općenito, dopunjeni dobrom rasvjetom, daju ljudima osjećaj velike razlike.

3. Nastojte poboljšati teksturu samih izložbi. Kada muzej provodi dizajn izložbe, može primijeniti različite tretmane postavki prema različitim karakteristikama i materijalima izložbi kako bi se bolje istaknula tekstura samih izložbi. Prilikom dizajniranja, dizajner mora pažljivo razmotriti i promisliti koju vrstu materijala za izloške odabrati i koju vrstu folije. Prilikom postavljanja, nije bitno što je materijal skuplji, to je bolji efekt, već treba odabrati pravi kako bi se bolje prikazala kulturna konotacija i umjetnički smisao izložbi. Najbolje je poboljšati ukupnu atmosferu i efekt izložbe. Pri odabiru izložbenog prostora ili rasvjete mora se voditi računa o usklađenosti boja kako bi se ljudi osjećali lijepo. Umjesto da zasljepljujete oči ljudima, različite boje dopuštaju ljudima da vide blistavo, čime se gubi izvorna namjera izložbe. Mora se zapamtiti: muzejska izložba nije Disneyland.

4. Na izložbi moramo obratiti pozornost na sklad osjećaja za kvantitetu. Zbog razlika u boji, teksturi i svjetlini samih eksponata, na izložbi se mijenja i cjelokupni dojam. Na istoj izložbi, osjećaji za kvantitetu moraju biti razumno kontrolirani kako bi se postigla harmonija osjećaja za kvantitetu, kako bi se istaknuo fokus i ostavio dubok dojam. Veličina, boja te svjetlo i sjena moraju biti skladni i razumni. Mogu odražavati umjetničku atmosferu izložbe i više privući publiku.

5. U dizajnu izložbe moramo obratiti pozornost na ravnotežu i simetriju između izložaka. Prilikom uređenja izložbe, odabir metode je također vrlo važan. Ako se koristi metoda simetrije, ukupni osjećaj stabilnosti je relativno visok, ali krutiji. Ako je uravnotežen, pod pretpostavkom relativne stabilnosti, više promjena može imati živahan učinak. U dizajnu izložbe moramo učinkovito kombinirati ravnotežu i simetriju kako bismo bolje odrazili učinak izložbe, a karakteristike izložaka bit će istaknutije i očitije.

6. U dizajnu, mora odražavati najznačajnije karakteristike samih izložaka. Na izložbi, tema izložbe često je skrivena u svakom izložku, te je potrebno ostvariti kombinaciju i sublimaciju umjetničke slike i izložaka kako bi se živopisnije prikazala tema izložbe. Stoga, prije rasporeda, moramo pažljivo proučiti temu izložbe i izložbeni prostor te razmisliti o tome kako bolje rasporediti kako bismo odrazili karakteristike svakog izložaka, oblikovali jedinstveni umjetnički stil, prenijeli temu izložbe i poboljšali njezinu umjetničku sliku. Prilikom uređenja izložbe, osjećaj prostora, zvuka i svjetla može se koristiti u kombinaciji s nekim relevantnim slikama, tako da cijela scena može ostvariti kombinaciju pokreta i kretanja, tako da sadržaj izložbe lakše prihvaćaju mase, a metoda izlaganja bude življa.

7. Učinkovita upotreba izložbenih znakova. Objašnjavajući znak je opis eksponata koji može poboljšati razumijevanje izložbe od strane publike. Međutim, publici je teško strpljivo pročitati cijeli znak, a njihova pažnja često ne prelazi nekoliko sekundi. Prilikom dizajniranja znaka, on mora biti sažet i jasan, a ukupan broj riječi ne smije prelaziti 25 riječi. Ako 25 riječi nije jasno, mogu se objasniti zasebno. Ako je vrijeme gledanja znaka predugo, to ne pogoduje protoku ljudi, povećava se vrijeme gledanja publike, protok ljudi lako se pretvara u gužvu, a u slučaju nužde teško je zaustaviti protok ljudi. Znak mora sadržavati vrijeme, mjesto i dinastiju iskopanog predmeta i ne smije se postavljati na previsoko mjesto kada se znak postavlja, što će dovesti do umora publike dok gleda, što ne pogoduje sveobuhvatnom razumijevanju publike.