Zahtjevi za izložbene dvorane muzeja i poboljšanje udobnosti posjetitelja

Primarni zadatak pri planiranju muzejskih izložbenih dvorana je odrediti broj izložaka dostupnih posjetiteljima i potreban prostor. Osim toga, treba uzeti u obzir gustoću izložbe i budući prostor za aktivnosti koji će biti ostavljen posjetiteljima. Pogledajmo sada zahtjeve za muzejske izložbene dvorane i kako poboljšati udobnost posjetitelja.

Prvo, moramo razumjeti prihvatljivu udaljenost između izložbenog prostora i područja aktivnosti za posjetitelje te jesu li izložbeni prostori lako prepoznatljivi. Dizajn izložbenih prostora muzeja trebao bi biti usklađen s psihološkim potrebama posjetitelja. Posebno u vrtnim muzejima, posjetitelji mogu morati dugo hodati od ulaska u muzejski prostor do izložbenih prostora koje namjeravaju vidjeti, što ponekad traje oko 40 minuta. Unutar svoje ograničene energije za aktivnosti, posjetitelji mogu provoditi više vremena na otvorenom nego razgledavati izložbe, što dovodi do gubitka interesa. Ako su izložbene dvorane previše raspršene, posjetitelji mogu odustati i od određenih područja. Posjetitelji preferiraju relativno koncentrirane i lako locirane izložbene dvorane. S druge strane, muzeji nalik labirintima zahtijevaju značajan napor za vođenje posjetitelja. Stoga bi muzeji trebali optimizirati raspored izložbenih prostora kako bi poboljšali iskustva posjetitelja.

Drugo, izložbene dvorane moraju ispunjavati sigurnosne zahtjeve muzeja. Dizajn bi trebao smanjiti prisutnost strmih stepenica i uskih prolaza. Kada posjetitelji uđu u nepoznato okruženje, najveća poteškoća leži u snalaženju u složenoj signalizaciji i zavojitim stubištima. Njihovu energiju najbolje je iskoristiti za tiho promatranje umjetničkih djela unutar izložbenih dvorana, umjesto da budu zaokupljeni snalaženjem. S gledišta sigurnosti posjetitelja, bitno je smanjiti sigurnosne opasnosti koje predstavljaju stepenice ili dizala. Štoviše, sva sigurnosna, rasvjetna i klima uređajna oprema unutar izložbenih dvorana muzeja mora biti u skladu sa sigurnosnim standardima muzeja. To uključuje osiguravanje označenih izlaza i putova za evakuaciju u slučaju požara, kako je propisano nacionalnim propisima. Nijedna izložba nema pravo ugroziti ove bitne instalacije i znakove. Električni sustavi unutar izložbenih dvorana moraju biti specijalizirani, dajući prioritet sigurnosti, a također moraju biti u skladu sa specifikacijama rasvjete i profesionalnim zahtjevima muzeja. Ovo nije samo tehničko pitanje, već pitanje koje se tiče sigurnosti posjetitelja. Neki muzeji su imali problema poput kvarova sustava rasvjete i eksplozija svjetla, što predstavlja rizik za posjetitelje i artefakte. Prema zahtjevima navedenima u industrijskom standardu Narodne Republike Kine, JGJ66-201X "Propisi o arhitektonskom dizajnu muzeja", okruženje izložbenih dvorana posebno je važno tijekom najveće gustoće posjetitelja. Važno je ograničiti broj posjetitelja po kvadratnom metru izložbenog prostora kada posjetiteljima postane teško kretati se, održavati red te kada se temperatura i vlažnost povećaju, što ometa vidno polje sigurnosnog osoblja.

Konačno, arhitekti moraju uzeti u obzir profesionalna pitanja prilikom projektiranja izložbenih prostora muzeja. Na primjer, kako će se instalacije tijekom izgradnje izložbe transportirati izvan mjesta održavanja i prolaze za dostavu izložbenih panela i opreme. Ti putovi trebaju biti sigurni i praktični, bez križanja s prostorima za posjetitelje. Ne smiju se križati s uredskim prostorima za osoblje ili miješati s prostorima za skladištenje artefakata. Ti prolazi moraju se povezivati ​​s perifernim područjima muzeja, olakšavajući transport muzejskih vitrina u izložbene dvorane. Osim toga, trebali bi imati namjenska dizala koja se ne križaju s uredskim ili dizalima za upotrebu artefakata. Procesi postavljanja i uklanjanja muzejskih izložbi trebaju biti nevidljivi posjetiteljima. Prijevoz muzejskih vitrina također nosi određene rizike, posebno za velike instalacije poput zidnih muzejskih ormara. Pojava nepotrebnih nesreća zbog križanja prostora za posjetitelje odražava neodgovoran stav prema posjetiteljima i dovodi u sumnju profesionalne standarde muzeja. Ako arhitektonskom dizajnu nedostaje pravilno planiranje, to može dovesti do neugodnosti ili opasnosti u provedbi muzejskih izložbi.